Bila je tako lijepa, uvek se sjetim nje,
bila je tako lijepa, kao tog jutra dan!
Divna je ona bila, kada sam ostao sam,
više se nismo sreli, jer nju je odnio dan!
Sve je, kao tajna, ostalo na keju tom,
oči, njene ruke, plačni pogled njen,
Možda je tako bolje, zaborav briše sve,
Al' ipak, ipak često, često se sjetim nje!
Danima kiša lije, uz prozor stojim sam,
prošlo je mnogo dana, obuze tad me san,
sjetih se onog jutra, našega rastanka,
sjetih se tihe rijeke kojom je otišla!
Bila je tako lijepa, uvek se sjetim nje,
bila je tako lijepa, kao tog jutra dan!
Divna je ona bila, kada sam ostao sam,
više se nismo sreli, jer nju je odnio dan!